Anoreksija je ozbiljna poremećaj prehrane koja utječe na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca. Osobe koje pate od ovog poremećaja često se suočavaju s brojnim psihološkim simptomima koji značajno utječu na njihov svakodnevni život. Shvaćanje tih simptoma i znanje kako pomoći onima koji se bore s anoreksijom može biti ključno u procesu oporavka.
Psihološki simptomi anoreksije
Strah od debljanja
Jedan od najizrazitijih simptoma anoreksije je intenzivan strah od debljanja, koji nadmašuje sve racionalne misli. Osoba može izgledati naizgled zdravo ili čak premršavo, ali unatoč tome, unutarnji glas im govori da nikako ne smiju dobiti na težini. Ovaj strah često dovodi do ekstremnih mjera, poput drastičnog smanjivanja unosa hrane, pretjerane tjelovježbe, pa čak i korištenja ljekova za mrsavljenje. Zamislite prijatelja koji je savršeno zdrav, a ipak se ne može pogledati u ogledalo bez mržnje prema vlastitom tijelu.
Iskrivljena slika tijela
Osobe s anoreksijom često imaju iskrivljenu percepciju vlastitog izgleda. Bez obzira na to koliko su mršave, vide se kao debele i osjećaju se neugodno u vlastitoj koži. Na primjer, jedna mlada žena, koja je bila na rubu iscrpljenosti, tvrdila je da se još uvijek vidi kao “deblja verzija sebe”. Ova iskrivljenost može otežati stvaranje zdravih odnosa s tijelom i vlastitim identitetom.
Depresija i anksioznost
Mnogi oboljeli od anoreksije također pate od depresije i anksioznosti. Osjećaji tuge, beznađa i tjeskobe svakodnevna su stvarnost za njih. Često se javljaju povlačenje iz socijalnih situacija, zbog straha od toga kako će ih drugi percipirati. Na primjer, osoba koja je nekada voljela izlaziti s prijateljima može postati povučena zbog straha od hrane koja je poslužena na druženjima ili odvika jesti u društvu.
Opsesivno-kompulzivna ponašanja
Osobe s anoreksijom često pokazuju opsesivno-kompulzivna ponašanja, kao što su provjeravanje kalorija, vaganje hrane i strog režim vježbanja. Ova ponašanja služe kao način kontrole, omogućujući im osjećaj sigurnosti usred kaosa koji proživljavaju. Imajući to na umu, može izgledati kao da se osoba opsesivno bavila svojim težinama, odričući se društvenih druženja. Umjesto da uživaju u trenutku, proživljavaju svaki zalogaj kroz prizmu brojki i kalorija.
Kako se može pomoći oboljelima
Razgovor i podrška
Jedan od najvažnijih načina pružanja pomoći osobama s anoreksijom je otvoreni razgovor. Važno je da im pružite podršku bez osude i da ih potičete da podijele svoja osjećanja. “Znaš, nisam ovdje da te sudim, samo me zanima kako se osjećaš?” može biti dobar način da otvorite dijalog. Vaša empatija može im pomoći da se osjećaju manje usamljenima.
Poticanje profesionalne pomoći
U većini slučajeva, samo prijateljska podrška nije dovoljna. Pojedinci s anoreksijom često trebaju stručnu pomoć. Poticanje odlaska na terapiju ili savjetovanje može biti ključni korak ka oporavku. Objašnjavajte im da to nije znak slabosti, već snage – potražiti pomoć zahtijeva hrabrost.
Promjena načina razmišljanja
Pomažući im da promijene negativne obrasce mišljenja, možete značajno doprinijeti njihovom oporavku. Na primjer, ako kažu: “Nikad neću biti mršava”, pomoći im da preoblikuju tu misao u nešto pozitivnije, poput: “Radim na svom zdravlju”. Male promjene u dnevnoj komunikaciji mogu donijeti velike rezultate.
Uključivanje u aktivnosti
Pomažite im da se uključe u aktivnosti koje nisu vezane uz hranu – sportovi, umjetnost ili hobiji mogu biti odlični načini za odvratiti misli od hrane i tjelesne slike. Na primjer, zajedničko slikanje ili odlazak na planinarenje može postati prilika za uživanje u druženju bez pritiska.
Anoreksija može biti teška borba, kako za oboljele, tako i za njihovu okolinu. Razumijevanje psiholoških simptoma i pružanje podrške u procesu oporavka može označiti ključnu promjenu u njihovom životu. Kada se suočavaju s ovim izazovima, važno je znati da nisu sami i da uz pravu pomoć mogu pronaći put prema zdravijem i sretnijem životu.