Kada govorimo o mentalnom zdravlju, posebno depresiji, često je teško prepoznati kada nešto nije u redu. Mnogi mladi ljudi često prolaze kroz različite faze emocionalnih turbulencija, a ponekad je teško razlikovati normalnu tjeskobu ili promjene raspoloženja od ozbiljnijeg problema poput depresije. U ovom članku ćemo dublje zagledati u simptome depresije u mladih te naučiti kako ih prepoznati, kako reagirati i što učiniti dalje.
Simptomi depresije: promjene u raspoloženju
Jedan od prvih i najočitijih simptoma depresije su promjene raspoloženja. Mladi ljudi koji se bore s depresijom često osjećaju duboku tugu, beznadežnost ili tjeskobu. Ovaj osjećaj može biti prisutan praktično svakodnevno i može trajati i do nekoliko tjedana. Na primjer, ako primijetite da vaš prijatelj, koji je obično vesela i društvena osoba, iznenada postaje povučen i neraspoložen, to bi mogao biti znak da se suočava s depresijom.
Osim toga, emocionalna labavost može se manifestirati i kao iritabilnost. Iako svatko povremeno ima loš dan, ako se ta iritabilnost ponavlja i postaje intenzivna, to može biti znak ozbiljnijeg problema. Mladi ljudi često misle da su sami u svojim borbama, stoga je važno otvoreno razgovarati i pružiti podršku, bez prosudbe.
Fizički simptomi: kako tijelo reagira na depresiju
Osim emocionalnih simptoma, depresija može imati značajan utjecaj i na fizičko zdravlje. Mnogi mladi ljudi izvode promjene u apetitu i kvaliteti sna. Neki ljudi mogu izgubiti apetit, dok drugi mogu skliznuti u prekomjernu konzumaciju hrane. Ove promjene mogu dovesti do fizičkih simptoma poput umora, naglog gubitka težine ili, obrnuto, debljanja.
Kvaliteta sna također igra ključnu ulogu. Ako primijetite da vaš prijatelj ili član obitelji ima problema s uspavljivanjem ili se budi umoran, to može biti jedan od znakova depresije. Osobe s depresijom često pate od nesanice ili, s druge strane, provode previše vremena spavajući jer bježe od stvarnosti.
Socijalna izolacija i povlačenje
Još jedan važan aspekt prepoznavanja depresije je socijalna izolacija. Mnogi mladi ljudi, umjesto da se druže s prijateljima ili sudjeluju u aktivnostima koje voli, često se povuku u svoj svijet. Ova izolacija može biti nasilno ponašanje, poput odbijanja izlazaka ili gubitka interesa za hobije i aktivnosti koje su prethodno voljeli.
Pitajte se: “Da li primjećujem da se moj prijatelj sve više povlači? Da li izbjegava druženje?” Ako su odgovori potvrdni, to može biti trenutak kada je važno preuzeti inicijativu i pozvati ih van. Ponekad je jednostavno provesti kvalitetno vrijeme s nekim tko se osjeća izgubljeno može značiti više nego što mislite.
Kako pomoći: komunikacija i podrška
Jedan od najvažnijih koraka koji možete poduzeti kada primijetite simptome depresije kod mladih ljudi je otvorena i iskrena komunikacija. Pristupite razgovoru s empatijom i pazite da ne osuđujete. Na primjer, umjesto da pitate: “Zašto si toliko loš?” pokušajte s pitanjem: “Primijetio sam da se ne osjećaš najbolje, želiš li razgovarati o tome?” Ova vrsta pristupa stvara sigurnije okruženje za razgovor.
Postavite jasne granice, pokažite da ste tu da podržite, ali ne pokušavajte biti njihov terapeut. Preporučite im da potraže stručnu pomoć ako se problemi nastave. Razgovori s profesionalcima mogu donijeti promjene koje su im potrebne, jer stručnjaci ponekad daju savjete koji mogu imati dugotrajni učinak.
Uloga entuzijazma i aktivnog pristupa
S obzirom na sve izazove, pokušajte potaknuti aktivnosti koje bi mogle vašem prijatelju pomoći da se osjeća bolje. Ponekad je to jednostavan odlazak u prirodu, vožnja biciklom ili čak zajedničko gledanje omiljenog filma. Aktivnosti na otvorenom, edukativni programi ili grupne aktivnosti mogu stvoriti osjećaj zajedništva i podrške koji je u ovom trenutku jako bitan.
Bitno je da ne forsirate, već da nudite opcije. Ponekad djeluje i nešto jednostavno poput odlaska na sladoled. Sitnice često čine veliku razliku.
Svi ovi simptomi i strategije pomažu u shvaćanju i prepoznavanju depresije. S pružanjem podrške i otvorenom komunikacijom, možemo pomoći mladima da se ne osjećaju sami u svojim borbama i pronađu put prema boljem emocionalnom zdravlju. Prvi korak je prepoznavanje i ne traženje načina za rješavanje problema, već razgovor i stvaranje sigurnog prostora za dijalog.